prìnuditi
prìnuditi (koga, što) svrš. 〈prez. prìnudīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prìnuđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prinuditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prinudim |
| 2. | prinudiš |
| 3. | prinudi |
| množina | |
| 1. | prinudimo |
| 2. | prinudite |
| 3. | prinude |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prinudit ću |
| 2. | prinudit ćeš |
| 3. | prinudit će |
| množina | |
| 1. | prinudit ćemo |
| 2. | prinudit ćete |
| 3. | prinudit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prinudih |
| 2. | prinudi |
| 3. | prinudi |
| množina | |
| 1. | prinudismo |
| 2. | prinudiste |
| 3. | prinudiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prinudio sam |
| 2. | prinudio si |
| 3. | prinudio je |
| množina | |
| 1. | prinudili smo |
| 2. | prinudili ste |
| 3. | prinudili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prinudio |
| 2. | bio si prinudio |
| 3. | bio je prinudio |
| množina | |
| 1. | bili smo prinudili |
| 2. | bili ste prinudili |
| 3. | bili su prinudili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prinudi |
| množina | |
| 1. | prinudimo |
| 2. | prinudite |
| glagolski prilog prošli | |
| prinudivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prinudio, prinudila, prinudilo | |
| prinudili, prinudile, prinudila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prinuđen, prinuđena, prinuđeno | |
| prinuđeni, prinuđene, prinuđena | |
Definicija
silom nagnati, natjerati, primorati, prisiliti na što
Etimologija
✧ pri- + v. nuditi
