percipírati
percipírati (što) dv. 〈prez. percìpīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| percipirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | percipiram |
| 2. | percipiraš |
| 3. | percipira |
| množina | |
| 1. | percipiramo |
| 2. | percipirate |
| 3. | percipiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | percipirat ću |
| 2. | percipirat ćeš |
| 3. | percipirat će |
| množina | |
| 1. | percipirat ćemo |
| 2. | percipirat ćete |
| 3. | percipirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | percipirah |
| 2. | percipiraše |
| 3. | percipiraše |
| množina | |
| 1. | percipirasmo |
| 2. | percipiraste |
| 3. | percipirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | percipirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | percipirao sam |
| 2. | percipirao si |
| 3. | percipirao je |
| množina | |
| 1. | percipirali smo |
| 2. | percipirali ste |
| 3. | percipirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam percipirao |
| 2. | bio si percipirao |
| 3. | bio je percipirao |
| množina | |
| 1. | bili smo percipirali |
| 2. | bili ste percipirali |
| 3. | bili su percipirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | percipiraj |
| množina | |
| 1. | percipirajmo |
| 2. | percipirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| percipirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| percipiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| percipirao, percipirala, percipiralo | |
| percipirali, percipirale, percipirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| percipiran, percipirana, percipirano | |
| percipirani, percipirane, percipirana | |
Definicija
| 1. | primiti/primati dojmove; opaziti/opažati |
| 2. | postići/postizati da se što spozna, shvati ili prihvati |
Etimologija
✧ njem. perzipieren ← lat. percipere
