patàrēn
patàrēn m 〈G pataréna〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | pataren |
| G | patarena |
| D | patarenu |
| A | patarena |
| V | patarene |
| L | patarenu |
| I | patarenom |
| množina | |
| N | patareni |
| G | patarena |
| D | patarenima |
| A | patarene |
| V | patareni |
| L | patarenima |
| I | patarenima |
Definicija
kršć. pov.
| 1. | pripadnik nekog od heretičkih dualističkih pokreta koji se se pojavili u Europi u 11. st.; katari, albigenzi |
| 2. | pripadnik Crkve bosanske, bosanski krstjan (12—15. st.) |
Onomastika
♦ pr.: Patàlēn (Zagreb), Patàrān (Ðakovo, Otočac), Patàrčec (Međimurje, Zagorje, Podravina, v. i patricij), Pàtārčić (Vinkovci, sred. Dalmacija), Pàtarić (Osijek, Vinkovci)
Etimologija
✧ srlat. patarenus (ime su dobili prema nazivu Pataria, kako se zvala četvrt obrtnika koji su izrađivali tepihe u Milanu, gdje su se patareni okupljali)
