pèljati
pèljati (što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| peljati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | peljam |
| 2. | peljaš |
| 3. | pelja |
| množina | |
| 1. | peljamo |
| 2. | peljate |
| 3. | peljaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | peljat ću |
| 2. | peljat ćeš |
| 3. | peljat će |
| množina | |
| 1. | peljat ćemo |
| 2. | peljat ćete |
| 3. | peljat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | peljah |
| 2. | peljaše |
| 3. | peljaše |
| množina | |
| 1. | peljasmo |
| 2. | peljaste |
| 3. | peljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | peljao sam |
| 2. | peljao si |
| 3. | peljao je |
| množina | |
| 1. | peljali smo |
| 2. | peljali ste |
| 3. | peljali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam peljao |
| 2. | bio si peljao |
| 3. | bio je peljao |
| množina | |
| 1. | bili smo peljali |
| 2. | bili ste peljali |
| 3. | bili su peljali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | peljaj |
| množina | |
| 1. | peljajmo |
| 2. | peljajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| peljajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| peljao, peljala, peljalo | |
| peljali, peljale, peljala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| peljan, peljana, peljano | |
| peljani, peljane, peljana | |
Definicija
| 1. | reg., v. vući (što kao teret, prevoziti kolima) [peljati sijeno] |
| 2. | obavljati posao peljara; peljariti |
Etimologija
✧ prasl. *pel (j)ati (sl. pelat': goniti, polj. pielać: spješiti) ← ie. *pel- (lat. pellere: tjerati)
