Hrvatski jezični portal

pȋnca1

pȋnca1 ž 〈G mn -ā/-ī〉

Definicija
reg. kolač u obliku okruglog kruha od brašna, maslaca, jaja i šećera (ob. prigodni kolač za Uskrs); pogača, sirnica
Onomastika
pr. (nadimačka): Pìncān (Pula, Istra), Pìncetić (Vis, Zadar), Pȋncin (Buje, Istra)
Etimologija
mlet. pinca ≃ tal. pizza, v.