perhorescírati
perhorescírati dv. 〈prez. perhorèscīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
perhorescirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | perhoresciram |
2. | perhoresciraš |
3. | perhorescira |
množina | |
1. | perhoresciramo |
2. | perhorescirate |
3. | perhoresciraju |
futur | |
jednina | |
1. | perhorescirat ću |
2. | perhorescirat ćeš |
3. | perhorescirat će |
množina | |
1. | perhorescirat ćemo |
2. | perhorescirat ćete |
3. | perhorescirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | perhorescirah |
2. | perhoresciraše |
3. | perhoresciraše |
množina | |
1. | perhorescirasmo |
2. | perhoresciraste |
3. | perhorescirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | perhorescirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | perhorescirao sam |
2. | perhorescirao si |
3. | perhorescirao je |
množina | |
1. | perhorescirali smo |
2. | perhorescirali ste |
3. | perhorescirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam perhorescirao |
2. | bio si perhorescirao |
3. | bio je perhorescirao |
množina | |
1. | bili smo perhorescirali |
2. | bili ste perhorescirali |
3. | bili su perhorescirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | perhoresciraj |
množina | |
1. | perhorescirajmo |
2. | perhorescirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
perhorescirajući | |
glagolski prilog prošli | |
perhoresciravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
perhorescirao, perhorescirala, perhoresciralo | |
perhorescirali, perhorescirale, perhorescirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
perhoresciran, perhorescirana, perhorescirano | |
perhorescirani, perhorescirane, perhorescirana |
1. | (čega) osjetiti/osjećati odvratnost, krajnju odbojnost prema čemu |
2. | (nad čim) zgroziti/zgražati se, moralizirati itd.; užasnuti/užasavati se, (z)gaditi se |
3. | pravn. (po)tražiti izuzeće suca zbog pretpostavljene pristranosti |