pljȅša
pljȅša ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | plješa |
| G | plješe |
| D | plješi |
| A | plješu |
| V | plješo |
| L | plješi |
| I | plješom |
| množina | |
| N | plješe |
| G | plješa |
| D | plješama |
| A | plješe |
| V | plješe |
| L | plješama |
| I | plješama |
Definicija
zast., v. ćela
Onomastika
♦ pr. (nadimačka, za ćelavu osobu i etnici): Plȇš (290, Slunj, Baranja, I Slavonija), Plȅša (1640, Gospić, Otočac, Podravina, Slavonija), Plȅše (1190, Delnice, Moslavina, Slavonija), Pléšić (100, Jastrebarsko, Požega), Plȅška (Beli Manastir), Plȅško (430, Ðurđevac, Zagorje, Bjelovar), Plȅškov (Osijek), Plȅšković (Rijeka, Križevci), Plȅšo (Zagreb), Plȅština (290, Solin, sred. i J Dalmacija), Plíšić (150, Rijeka, Krk, Lika), Plȉško (190, Pula, Istra), Plȉšo (Vukovar), Pljȅša (110, Rab, Primorje)
◊ top. vrlo često u oronimiji kao ime za brda ili vrhove bez raslinja, usp. Ćelavac, usp. Goljak i sl.
◊ top. vrlo često u oronimiji kao ime za brda ili vrhove bez raslinja, usp. Ćelavac, usp. Goljak i sl.
Etimologija
✧ prasl. *plešь: predio bez drveća (rus. pleš', polj. plech)
