pljȅskati
pljȅskati nesvrš. 〈prez. -ām/pljȇšćēm, pril. sad. -ajūći/pljéšćūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pljeskati | |
prezent | |
jednina | |
1. | plješćem |
2. | plješćeš |
3. | plješće |
množina | |
1. | plješćemo |
2. | plješćete |
3. | plješću |
futur | |
jednina | |
1. | pljeskat ću |
2. | pljeskat ćeš |
3. | pljeskat će |
množina | |
1. | pljeskat ćemo |
2. | pljeskat ćete |
3. | pljeskat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | pljeskah |
2. | pljeskaše |
3. | pljeskaše |
množina | |
1. | pljeskasmo |
2. | pljeskaste |
3. | pljeskahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | pljeskao sam |
2. | pljeskao si |
3. | pljeskao je |
množina | |
1. | pljeskali smo |
2. | pljeskali ste |
3. | pljeskali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pljeskao |
2. | bio si pljeskao |
3. | bio je pljeskao |
množina | |
1. | bili smo pljeskali |
2. | bili ste pljeskali |
3. | bili su pljeskali |
imperativ | |
jednina | |
2. | plješći |
množina | |
1. | plješćimo |
2. | plješćite |
glagolski prilog sadašnji | |
plješćući | |
glagolski pridjev aktivni | |
pljeskao, pljeskala, pljeskalo | |
pljeskali, pljeskale, pljeskala |
1. | () udariti ploštimice čim mekim ili savitljivim po površini koja pri tome proizvodi šum pljuska [pljeskati rukom po vodi] |
2. | (, komu) udarati dlanom o dlan u znak odobravanja, radosti i sl.; aplaudirati |