plùtati
plùtati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
plutati | |
prezent | |
jednina | |
1. | plutam |
2. | plutaš |
3. | pluta |
množina | |
1. | plutamo |
2. | plutate |
3. | plutaju |
futur | |
jednina | |
1. | plutat ću |
2. | plutat ćeš |
3. | plutat će |
množina | |
1. | plutat ćemo |
2. | plutat ćete |
3. | plutat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | plutah |
2. | plutaše |
3. | plutaše |
množina | |
1. | plutasmo |
2. | plutaste |
3. | plutahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | plutao sam |
2. | plutao si |
3. | plutao je |
množina | |
1. | plutali smo |
2. | plutali ste |
3. | plutali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam plutao |
2. | bio si plutao |
3. | bio je plutao |
množina | |
1. | bili smo plutali |
2. | bili ste plutali |
3. | bili su plutali |
imperativ | |
jednina | |
2. | plutaj |
množina | |
1. | plutajmo |
2. | plutajte |
glagolski prilog sadašnji | |
plutajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
plutao, plutala, plutalo | |
plutali, plutale, plutala |