plȍčnīk
plȍčnīk m 〈N mn -īci〉
jednina | |
---|---|
N | pločnik |
G | pločnika |
D | pločniku |
A | pločnik |
V | pločniče |
L | pločniku |
I | pločnikom |
množina | |
N | pločnici |
G | pločnika |
D | pločnicima |
A | pločnike |
V | pločnici |
L | pločnicima |
I | pločnicima |
1. | rij. mjesto (put ili sl.) pokriveno kamenim pločama |
2. | malo izdignut dio ulice, sa strane, za pješake (od asfalta, kamenih ploča ili dr.); nogostup, trotoar, opr. kolnik |