baždáriti
baždáriti (što) dv. 〈prez. bàždārīm, pril. sad. -rēći, pril. pr. -īvši, prid. trp. bàždaren, gl. im. -rēnje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
baždariti | |
prezent | |
jednina | |
1. | baždarim |
2. | baždariš |
3. | baždari |
množina | |
1. | baždarimo |
2. | baždarite |
3. | baždare |
futur | |
jednina | |
1. | baždarit ću |
2. | baždarit ćeš |
3. | baždarit će |
množina | |
1. | baždarit ćemo |
2. | baždarit ćete |
3. | baždarit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | baždarah |
2. | baždaraše |
3. | baždaraše |
množina | |
1. | baždarasmo |
2. | baždaraste |
3. | baždarahu |
aorist | |
jednina | |
1. | baždarih |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | baždario sam |
2. | baždario si |
3. | baždario je |
množina | |
1. | baždarili smo |
2. | baždarili ste |
3. | baždarili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam baždario |
2. | bio si baždario |
3. | bio je baždario |
množina | |
1. | bili smo baždarili |
2. | bili ste baždarili |
3. | bili su baždarili |
imperativ | |
jednina | |
2. | baždari |
množina | |
1. | baždarimo |
2. | baždarite |
glagolski prilog sadašnji | |
baždareći | |
glagolski prilog prošli | |
baždarivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
baždario, baždarila, baždarilo | |
baždarili, baždarile, baždarila | |
glagolski pridjev pasivni | |
baždaren, baždarena, baždareno | |
baždareni, baždarene, baždarena |
1. | provjeriti/provjeravati mjeru utvrđenu ili zabilježenu na nekim posudama, mjerilima, brojilima i sl. |
2. | pom. u brodogradnji odrediti/određivati obujam brodskog prostora (u registarskim tonama) |