pješáčiti
pješáčiti () nesvrš. 〈prez. pjèšāčīm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pješačiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pješačim |
| 2. | pješačiš |
| 3. | pješači |
| množina | |
| 1. | pješačimo |
| 2. | pješačite |
| 3. | pješače |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pješačit ću |
| 2. | pješačit ćeš |
| 3. | pješačit će |
| množina | |
| 1. | pješačit ćemo |
| 2. | pješačit ćete |
| 3. | pješačit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pješačah |
| 2. | pješačaše |
| 3. | pješačaše |
| množina | |
| 1. | pješačasmo |
| 2. | pješačaste |
| 3. | pješačahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pješačio sam |
| 2. | pješačio si |
| 3. | pješačio je |
| množina | |
| 1. | pješačili smo |
| 2. | pješačili ste |
| 3. | pješačili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pješačio |
| 2. | bio si pješačio |
| 3. | bio je pješačio |
| množina | |
| 1. | bili smo pješačili |
| 2. | bili ste pješačili |
| 3. | bili su pješačili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pješači |
| množina | |
| 1. | pješačimo |
| 2. | pješačite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pješačeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pješačio, pješačila, pješačilo | |
| pješačili, pješačile, pješačila | |
Definicija
ići pješice, na noge; hodati
Etimologija
✧ prasl. *pěxъ: pješak (rus. dijal. péxij) ← ie. *ped-: stopalo (lat. pes, grč. poús)
