obnášati
obnášati (što) nesvrš. 〈prez. òbnāšām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
obnašati | |
prezent | |
jednina | |
1. | obnašam |
2. | obnašaš |
3. | obnaša |
množina | |
1. | obnašamo |
2. | obnašate |
3. | obnašaju |
futur | |
jednina | |
1. | obnašat ću |
2. | obnašat ćeš |
3. | obnašat će |
množina | |
1. | obnašat ćemo |
2. | obnašat ćete |
3. | obnašat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | obnašah |
2. | obnašaše |
3. | obnašaše |
množina | |
1. | obnašasmo |
2. | obnašaste |
3. | obnašahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | obnašao sam |
2. | obnašao si |
3. | obnašao je |
množina | |
1. | obnašali smo |
2. | obnašali ste |
3. | obnašali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam obnašao |
2. | bio si obnašao |
3. | bio je obnašao |
množina | |
1. | bili smo obnašali |
2. | bili ste obnašali |
3. | bili su obnašali |
imperativ | |
jednina | |
2. | obnašaj |
množina | |
1. | obnašajmo |
2. | obnašajte |
glagolski prilog sadašnji | |
obnašajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
obnašao, obnašala, obnašalo | |
obnašali, obnašale, obnašala | |
glagolski pridjev pasivni | |
obnašan, obnašana, obnašano | |
obnašani, obnašane, obnašana |