oblízati
oblízati (se) svrš. 〈prez. òblīžēm (se), pril. pr. -āvši (se), imp. oblíži (se), prid. trp. òblīzān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oblizati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obližem |
| 2. | obližeš |
| 3. | obliže |
| množina | |
| 1. | obližemo |
| 2. | obližete |
| 3. | obližu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oblizat ću |
| 2. | oblizat ćeš |
| 3. | oblizat će |
| množina | |
| 1. | oblizat ćemo |
| 2. | oblizat ćete |
| 3. | oblizat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | oblizah |
| 2. | obliza |
| 3. | obliza |
| množina | |
| 1. | oblizasmo |
| 2. | oblizaste |
| 3. | oblizaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | oblizao sam |
| 2. | oblizao si |
| 3. | oblizao je |
| množina | |
| 1. | oblizali smo |
| 2. | oblizali ste |
| 3. | oblizali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam oblizao |
| 2. | bio si oblizao |
| 3. | bio je oblizao |
| množina | |
| 1. | bili smo oblizali |
| 2. | bili ste oblizali |
| 3. | bili su oblizali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obliži |
| množina | |
| 1. | obližimo |
| 2. | obližite |
| glagolski prilog prošli | |
| oblizavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| oblizao, oblizala, oblizalo | |
| oblizali, oblizale, oblizala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| oblizan, oblizana, oblizano | |
| oblizani, oblizane, oblizana | |
Definicija
| 1. | (što) polizati, olizati sve unaokolo |
| 2. | (se) prijeći jezikom po usnama (izražavajući zadovoljstvo prije ili poslije jela) |
Etimologija
✧ o (b)- + v. lizati
