Hrvatski jezični portal

ȍbōd

ȍbōd m

Izvedeni oblici
jednina
N obod
G oboda
D obodu
A obod
V obode
L obodu
I obodom
množina
N obodi
G oboda
D obodima
A obode
V obodi
L obodima
I obodima
Definicija
1. vanjski dio predmeta koji se obavija kružno [obod sita; obod bubnja; obod šešira]
2. pren. krajnji, vanjski kružni dio [obod grada]
Etimologija
prasl. *obodъ ← *obvodъ (rus. óbod, polj. obód) ← o (b)- + v. voditi