obnòviti
obnòviti (se) svrš. 〈prez. òbnovīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òbnovljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obnoviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obnovim |
| 2. | obnoviš |
| 3. | obnovi |
| množina | |
| 1. | obnovimo |
| 2. | obnovite |
| 3. | obnove |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obnovit ću |
| 2. | obnovit ćeš |
| 3. | obnovit će |
| množina | |
| 1. | obnovit ćemo |
| 2. | obnovit ćete |
| 3. | obnovit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | obnovih |
| 2. | obnovi |
| 3. | obnovi |
| množina | |
| 1. | obnovismo |
| 2. | obnoviste |
| 3. | obnoviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obnovio sam |
| 2. | obnovio si |
| 3. | obnovio je |
| množina | |
| 1. | obnovili smo |
| 2. | obnovili ste |
| 3. | obnovili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obnovio |
| 2. | bio si obnovio |
| 3. | bio je obnovio |
| množina | |
| 1. | bili smo obnovili |
| 2. | bili ste obnovili |
| 3. | bili su obnovili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obnovi |
| množina | |
| 1. | obnovimo |
| 2. | obnovite |
| glagolski prilog prošli | |
| obnovivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obnovio, obnovila, obnovilo | |
| obnovili, obnovile, obnovila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obnovljen, obnovljena, obnovljeno | |
| obnovljeni, obnovljene, obnovljena | |
Definicija
| 1. | (što) a. vratiti porušeno, dotrajalo u prijašnje stanje [obnoviti spomenik; obnoviti građevinu] b. pokrenuti, oživiti ono što je prije postojalo [obnoviti napuštene narodne običaje] |
| 2. | (se) vratiti se u prijašnje stanje |
Sintagma
∆ obnoviti u sjećanju sjetiti se, osvježiti u sjećanju
Etimologija
✧ o (b)- + v. nov
