Hrvatski jezični portal

Bȁltazār

Bȁltazār

Definicija
1. v.
2. rel. kršć. jedan od triju kraljeva koji su pohodili Isusa po njegovu rođenju
Onomastika
♦ m. os. ime (bibl. podrijetla); hip.: Bálde, Báldo, Bále, Bálo, Bȏlta
pr.: Bȁldas, Bȁldasār (Split, Zagreb, Dubrovnik), Bȁldāš (Poreč, Istra, Turopolje, Primorje), Bálde (Istra, Benkovac, Primorje), Bȃldić (Kaštela, Zagreb), Báldo (Primorje, Crikvenica, Dubrovnik), Bàlić (2500, sred. Dalmacija; može i od balija), Bȃlšić (Prigorje, Šibenik, Turopolje), Bálta (260, Zagreb, I Slavonija), Bȁlta (250, Lastovo, Slavonija), Bȁltazār, Bȃltić (620, Banovina, Slavonija), Bȃltin (Baranja), Bàltorić (Kutina, Zagreb), Bávčević (130, sred. Dalmacija, Korčula, Sinj), Bòlšec (190, Zlatar, Baranja), Bȏlta (130, Gračac, Lika), Bòltek (270, Donja Stubica, Varaždin), Bȍltižar (140, Novi Marof, Prigorje), Bòltužić (180, Banovina)
Etimologija
grč. Balthásar ← hebr.