objelodanjívati
objelodanjívati (što) nesvrš. 〈prez. objelodànjujēm, pril. sad. objelodànjujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| objelodanjivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | objelodanjujem |
| 2. | objelodanjuješ |
| 3. | objelodanjuje |
| množina | |
| 1. | objelodanjujemo |
| 2. | objelodanjujete |
| 3. | objelodanjuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | objelodanjivat ću |
| 2. | objelodanjivat ćeš |
| 3. | objelodanjivat će |
| množina | |
| 1. | objelodanjivat ćemo |
| 2. | objelodanjivat ćete |
| 3. | objelodanjivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | objelodanjivah |
| 2. | objelodanjivaše |
| 3. | objelodanjivaše |
| množina | |
| 1. | objelodanjivasmo |
| 2. | objelodanjivaste |
| 3. | objelodanjivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | objelodanjivao sam |
| 2. | objelodanjivao si |
| 3. | objelodanjivao je |
| množina | |
| 1. | objelodanjivali smo |
| 2. | objelodanjivali ste |
| 3. | objelodanjivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam objelodanjivao |
| 2. | bio si objelodanjivao |
| 3. | bio je objelodanjivao |
| množina | |
| 1. | bili smo objelodanjivali |
| 2. | bili ste objelodanjivali |
| 3. | bili su objelodanjivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | objelodanjuj |
| množina | |
| 1. | objelodanjujmo |
| 2. | objelodanjujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| objelodanjujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| objelodanjivao, objelodanjivala, objelodanjivalo | |
| objelodanjivali, objelodanjivale, objelodanjivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| objelodanjivan, objelodanjivana, objelodanjivano | |
| objelodanjivani, objelodanjivane, objelodanjivana | |
Definicija
usp. objelodaniti
Etimologija
✧ vidi objelodániti
