obezvrijéditi
obezvrijéditi (koga, što) svrš. 〈prez. obèzvrijēdīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. obèzvrijēđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obezvrijediti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obezvrijedim |
| 2. | obezvrijediš |
| 3. | obezvrijedi |
| množina | |
| 1. | obezvrijedimo |
| 2. | obezvrijedite |
| 3. | obezvrijede |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obezvrijedit ću |
| 2. | obezvrijedit ćeš |
| 3. | obezvrijedit će |
| množina | |
| 1. | obezvrijedit ćemo |
| 2. | obezvrijedit ćete |
| 3. | obezvrijedit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | obezvrijedih |
| 2. | obezvrijedi |
| 3. | obezvrijedi |
| množina | |
| 1. | obezvrijedismo |
| 2. | obezvrijediste |
| 3. | obezvrijediše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obezvrijedio sam |
| 2. | obezvrijedio si |
| 3. | obezvrijedio je |
| množina | |
| 1. | obezvrijedili smo |
| 2. | obezvrijedili ste |
| 3. | obezvrijedili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obezvrijedio |
| 2. | bio si obezvrijedio |
| 3. | bio je obezvrijedio |
| množina | |
| 1. | bili smo obezvrijedili |
| 2. | bili ste obezvrijedili |
| 3. | bili su obezvrijedili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obezvrijedi |
| množina | |
| 1. | obezvrijedimo |
| 2. | obezvrijedite |
| glagolski prilog prošli | |
| obezvrijedivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obezvrijedio, obezvrijedila, obezvrijedilo | |
| obezvrijedili, obezvrijedile, obezvrijedila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obezvrijeđen, obezvrijeđena, obezvrijeđeno | |
| obezvrijeđeni, obezvrijeđene, obezvrijeđena | |
Definicija
| 1. | učiniti bezvrijednim, oduzeti vrijednost čemu |
| 2. | osporiti vrijednost komu ili čemu, pokušati prikazati bezvrijednim |
Etimologija
✧ obez- + v. vrijediti
