običávati
običávati (što) nesvrš. 〈prez. obìčāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| običavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | običavam |
| 2. | običavaš |
| 3. | običava |
| množina | |
| 1. | običavamo |
| 2. | običavate |
| 3. | običavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | običavat ću |
| 2. | običavat ćeš |
| 3. | običavat će |
| množina | |
| 1. | običavat ćemo |
| 2. | običavat ćete |
| 3. | običavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | običavah |
| 2. | običavaše |
| 3. | običavaše |
| množina | |
| 1. | običavasmo |
| 2. | običavaste |
| 3. | običavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | običavao sam |
| 2. | običavao si |
| 3. | običavao je |
| množina | |
| 1. | običavali smo |
| 2. | običavali ste |
| 3. | običavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam običavao |
| 2. | bio si običavao |
| 3. | bio je običavao |
| množina | |
| 1. | bili smo običavali |
| 2. | bili ste običavali |
| 3. | bili su običavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | običavaj |
| množina | |
| 1. | običavajmo |
| 2. | običavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| običavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| običavao, običavala, običavalo | |
| običavali, običavale, običavala | |
Definicija
imati običaj, činiti što češće ili po potrebi
Etimologija
✧ vidi ȍbičāj
