obeščašćívati
obeščašćívati (koga) nesvrš. 〈prez. obeščàšćujēm, pril. sad. obeščàšćujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obeščašćivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obeščašćujem |
| 2. | obeščašćuješ |
| 3. | obeščašćuje |
| množina | |
| 1. | obeščašćujemo |
| 2. | obeščašćujete |
| 3. | obeščašćuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obeščašćivat ću |
| 2. | obeščašćivat ćeš |
| 3. | obeščašćivat će |
| množina | |
| 1. | obeščašćivat ćemo |
| 2. | obeščašćivat ćete |
| 3. | obeščašćivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | obeščašćivah |
| 2. | obeščašćivaše |
| 3. | obeščašćivaše |
| množina | |
| 1. | obeščašćivasmo |
| 2. | obeščašćivaste |
| 3. | obeščašćivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obeščašćivao sam |
| 2. | obeščašćivao si |
| 3. | obeščašćivao je |
| množina | |
| 1. | obeščašćivali smo |
| 2. | obeščašćivali ste |
| 3. | obeščašćivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obeščašćivao |
| 2. | bio si obeščašćivao |
| 3. | bio je obeščašćivao |
| množina | |
| 1. | bili smo obeščašćivali |
| 2. | bili ste obeščašćivali |
| 3. | bili su obeščašćivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obeščašćuj |
| množina | |
| 1. | obeščašćujmo |
| 2. | obeščašćujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| obeščašćujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obeščašćivao, obeščašćivala, obeščašćivalo | |
| obeščašćivali, obeščašćivale, obeščašćivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obeščašćivan, obeščašćivana, obeščašćivano | |
| obeščašćivani, obeščašćivane, obeščašćivana | |
Etimologija
✧ vidi obeščàstiti
