òbilovati
òbilovati (čime) nesvrš. 〈prez. òbilujēm, pril. sad. òbilujūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obilovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obilujem |
| 2. | obiluješ |
| 3. | obiluje |
| množina | |
| 1. | obilujemo |
| 2. | obilujete |
| 3. | obiluju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obilovat ću |
| 2. | obilovat ćeš |
| 3. | obilovat će |
| množina | |
| 1. | obilovat ćemo |
| 2. | obilovat ćete |
| 3. | obilovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | obilovah |
| 2. | obilovaše |
| 3. | obilovaše |
| množina | |
| 1. | obilovasmo |
| 2. | obilovaste |
| 3. | obilovahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obilovao sam |
| 2. | obilovao si |
| 3. | obilovao je |
| množina | |
| 1. | obilovali smo |
| 2. | obilovali ste |
| 3. | obilovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obilovao |
| 2. | bio si obilovao |
| 3. | bio je obilovao |
| množina | |
| 1. | bili smo obilovali |
| 2. | bili ste obilovali |
| 3. | bili su obilovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obiluj |
| množina | |
| 1. | obilujmo |
| 2. | obilujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| obilujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obilovao, obilovala, obilovalo | |
| obilovali, obilovale, obilovala | |
Definicija
imati u obilju, imati obilno čega, biti pun čega, bogat, opr. oskudijevati
Etimologija
✧ vidi ȍbīlan
