obàstrijēti
obàstrijēti svrš. 〈prez. ȍbastrēm/obàsterēm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. ȍbastṟt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obastrijeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obastrem |
| 2. | obastreš |
| 3. | obastre |
| množina | |
| 1. | obastremo |
| 2. | obastrete |
| 3. | obastru |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obastrijet ću |
| 2. | obastrijet ćeš |
| 3. | obastrijet će |
| množina | |
| 1. | obastrijet ćemo |
| 2. | obastrijet ćete |
| 3. | obastrijet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | obastrijeh |
| 2. | obastrije |
| 3. | obastrije |
| množina | |
| 1. | obastrijesmo |
| 2. | obastrijeste |
| 3. | obastriješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obastro sam |
| 2. | obastro si |
| 3. | obastro je |
| množina | |
| 1. | obastrli smo |
| 2. | obastrli ste |
| 3. | obastrli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obastro |
| 2. | bio si obastro |
| 3. | bio je obastro |
| množina | |
| 1. | bili smo obastrli |
| 2. | bili ste obastrli |
| 3. | bili su obastrli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obastri |
| množina | |
| 1. | obastrimo |
| 2. | obastrite |
| glagolski prilog prošli | |
| obastrijevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obastro, obastrla, obastrlo | |
| obastrli, obastrle, obastrla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obastrt, obastrta, obastrto | |
| obastrti, obastrte, obastrta | |
Definicija
sterući obviti, omotati
Etimologija
✧ o (ba)- + v. sterati
