obàsipati
obàsipati (koga, što) nesvrš. 〈prez. obàsipām/obàsipljēm, pril. sad. -ajūći/-pljūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obasipati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obasipljem / obasipam |
| 2. | obasiplješ / obasipaš |
| 3. | obasiplje / obasipa |
| množina | |
| 1. | obasipljemo / obasipamo |
| 2. | obasipljete / obasipate |
| 3. | obasiplju / obasipaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obasipat ću |
| 2. | obasipat ćeš |
| 3. | obasipat će |
| množina | |
| 1. | obasipat ćemo |
| 2. | obasipat ćete |
| 3. | obasipat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | obasipah |
| 2. | obasipaše |
| 3. | obasipaše |
| množina | |
| 1. | obasipasmo |
| 2. | obasipaste |
| 3. | obasipahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obasipao sam |
| 2. | obasipao si |
| 3. | obasipao je |
| množina | |
| 1. | obasipali smo |
| 2. | obasipali ste |
| 3. | obasipali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obasipao |
| 2. | bio si obasipao |
| 3. | bio je obasipao |
| množina | |
| 1. | bili smo obasipali |
| 2. | bili ste obasipali |
| 3. | bili su obasipali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obasiplji / obasipaj |
| množina | |
| 1. | obasipljimo / obasipajmo |
| 2. | obasipljite / obasipajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| obasipljući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obasipao, obasipala, obasipalo | |
| obasipali, obasipale, obasipala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obasipan, obasipana, obasipano | |
| obasipani, obasipane, obasipana | |
Etimologija
✧ vidi obàsūti
