òdrezati
òdrezati (koga, što) svrš. 〈prez. òdrežēm, pril. pr. -āvši, imp. òdreži, prid. rad. òdrezao, prid. trp. òdrezān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odrezati | |
prezent | |
jednina | |
1. | odrežem |
2. | odrežeš |
3. | odreže |
množina | |
1. | odrežemo |
2. | odrežete |
3. | odrežu |
futur | |
jednina | |
1. | odrezat ću |
2. | odrezat ćeš |
3. | odrezat će |
množina | |
1. | odrezat ćemo |
2. | odrezat ćete |
3. | odrezat će |
aorist | |
jednina | |
1. | odrezah |
2. | odreza |
3. | odreza |
množina | |
1. | odrezasmo |
2. | odrezaste |
3. | odrezaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | odrezao sam |
2. | odrezao si |
3. | odrezao je |
množina | |
1. | odrezali smo |
2. | odrezali ste |
3. | odrezali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odrezao |
2. | bio si odrezao |
3. | bio je odrezao |
množina | |
1. | bili smo odrezali |
2. | bili ste odrezali |
3. | bili su odrezali |
imperativ | |
jednina | |
2. | odreži |
množina | |
1. | odrežimo |
2. | odrežite |
glagolski prilog prošli | |
odrezavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
odrezao, odrezala, odrezalo | |
odrezali, odrezale, odrezala | |
glagolski pridjev pasivni | |
odrezan, odrezana, odrezano | |
odrezani, odrezane, odrezana |
1. | rezanjem odvojiti dio od cjeline |
2. | pren. prekinuti čije veze, odsjeći ga |
3. | pren. oštro odgovoriti, odlučno izreći, odsjeći, odbrusiti |