odsjédati
odsjédati () nesvrš. 〈prez. òdsjēdām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odsjedati | |
prezent | |
jednina | |
1. | odsjedam |
2. | odsjedaš |
3. | odsjeda |
množina | |
1. | odsjedamo |
2. | odsjedate |
3. | odsjedaju |
futur | |
jednina | |
1. | odsjedat ću |
2. | odsjedat ćeš |
3. | odsjedat će |
množina | |
1. | odsjedat ćemo |
2. | odsjedat ćete |
3. | odsjedat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | odsjedah |
2. | odsjedaše |
3. | odsjedaše |
množina | |
1. | odsjedasmo |
2. | odsjedaste |
3. | odsjedahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | odsjedao sam |
2. | odsjedao si |
3. | odsjedao je |
množina | |
1. | odsjedali smo |
2. | odsjedali ste |
3. | odsjedali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odsjedao |
2. | bio si odsjedao |
3. | bio je odsjedao |
množina | |
1. | bili smo odsjedali |
2. | bili ste odsjedali |
3. | bili su odsjedali |
imperativ | |
jednina | |
2. | odsjedaj |
množina | |
1. | odsjedajmo |
2. | odsjedajte |
glagolski prilog sadašnji | |
odsjedajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
odsjedao, odsjedala, odsjedalo | |
odsjedali, odsjedale, odsjedala |