odomáćiti
odomáćiti (što, se) svrš. 〈prez. odòmāćīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. odòmāćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odomaćiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odomaćim |
| 2. | odomaćiš |
| 3. | odomaći |
| množina | |
| 1. | odomaćimo |
| 2. | odomaćite |
| 3. | odomaće |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odomaćit ću |
| 2. | odomaćit ćeš |
| 3. | odomaćit će |
| množina | |
| 1. | odomaćit ćemo |
| 2. | odomaćit ćete |
| 3. | odomaćit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odomaćih |
| 2. | odomaći |
| 3. | odomaći |
| množina | |
| 1. | odomaćismo |
| 2. | odomaćiste |
| 3. | odomaćiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odomaćio sam |
| 2. | odomaćio si |
| 3. | odomaćio je |
| množina | |
| 1. | odomaćili smo |
| 2. | odomaćili ste |
| 3. | odomaćili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odomaćio |
| 2. | bio si odomaćio |
| 3. | bio je odomaćio |
| množina | |
| 1. | bili smo odomaćili |
| 2. | bili ste odomaćili |
| 3. | bili su odomaćili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odomaći |
| množina | |
| 1. | odomaćimo |
| 2. | odomaćite |
| glagolski prilog prošli | |
| odomaćivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odomaćio, odomaćila, odomaćilo | |
| odomaćili, odomaćile, odomaćila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| odomaćen, odomaćena, odomaćeno | |
| odomaćeni, odomaćene, odomaćena | |
Definicija
| 1. | (što) učiniti da što postane domaće, da se prilagodi, aklimatizira [odomaćiti biljku; odomaćiti duhan (kao biljku)]; aklimatizirati |
| 2. | (se) postati odomaćen, biti kao domaći nakon podvrgavanja procesu odomaćivanja [odomaćio se kao da sto godina živi u našem mjestu] |
Etimologija
✧ o (b)- + v. dom1
