odobrovòljiti
odobrovòljiti (koga) svrš. 〈prez. odobròvoljīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. odobròvoljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odobrovoljiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odobrovoljim |
| 2. | odobrovoljiš |
| 3. | odobrovolji |
| množina | |
| 1. | odobrovoljimo |
| 2. | odobrovoljite |
| 3. | odobrovolje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odobrovoljit ću |
| 2. | odobrovoljit ćeš |
| 3. | odobrovoljit će |
| množina | |
| 1. | odobrovoljit ćemo |
| 2. | odobrovoljit ćete |
| 3. | odobrovoljit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odobrovoljih |
| 2. | odobrovolji |
| 3. | odobrovolji |
| množina | |
| 1. | odobrovoljismo |
| 2. | odobrovoljiste |
| 3. | odobrovoljiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odobrovoljio sam |
| 2. | odobrovoljio si |
| 3. | odobrovoljio je |
| množina | |
| 1. | odobrovoljili smo |
| 2. | odobrovoljili ste |
| 3. | odobrovoljili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odobrovoljio |
| 2. | bio si odobrovoljio |
| 3. | bio je odobrovoljio |
| množina | |
| 1. | bili smo odobrovoljili |
| 2. | bili ste odobrovoljili |
| 3. | bili su odobrovoljili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odobrovolji |
| množina | |
| 1. | odobrovoljimo |
| 2. | odobrovoljite |
| glagolski prilog prošli | |
| odobrovoljivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odobrovoljio, odobrovoljila, odobrovoljilo | |
| odobrovoljili, odobrovoljile, odobrovoljila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| odobrovoljen, odobrovoljena, odobrovoljeno | |
| odobrovoljeni, odobrovoljene, odobrovoljena | |
Definicija
raspoložiti koga, oraspoložiti koga, učiniti da postane dobre volje
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. dobrovoljan, dobrovolja
