odrápiti
odrápiti (što komu) svrš. 〈prez. òdrāpīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òdrāpljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odrapiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | odrapim |
2. | odrapiš |
3. | odrapi |
množina | |
1. | odrapimo |
2. | odrapite |
3. | odrape |
futur | |
jednina | |
1. | odrapit ću |
2. | odrapit ćeš |
3. | odrapit će |
množina | |
1. | odrapit ćemo |
2. | odrapit ćete |
3. | odrapit će |
aorist | |
jednina | |
1. | odrapih |
2. | odrapi |
3. | odrapi |
množina | |
1. | odrapismo |
2. | odrapiste |
3. | odrapiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | odrapio sam |
2. | odrapio si |
3. | odrapio je |
množina | |
1. | odrapili smo |
2. | odrapili ste |
3. | odrapili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odrapio |
2. | bio si odrapio |
3. | bio je odrapio |
množina | |
1. | bili smo odrapili |
2. | bili ste odrapili |
3. | bili su odrapili |
imperativ | |
jednina | |
2. | odrapi |
množina | |
1. | odrapimo |
2. | odrapite |
glagolski prilog prošli | |
odrapivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
odrapio, odrapila, odrapilo | |
odrapili, odrapile, odrapila | |
glagolski pridjev pasivni | |
odrapljen, odrapljena, odrapljeno | |
odrapljeni, odrapljene, odrapljena |
1. | jako udariti, odalamiti, opaliti (batinom, šibom) |
2. | razg. odrediti (visoku) kaznu, globu |
3. | razg. pren. izreći oštro, naglo |