obròniti se
obròniti se svrš. 〈prez. òbronīm se, pril. pr. -īvši se, prid. rad. obrònio se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obroniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obronim |
| 2. | obroniš |
| 3. | obroni |
| množina | |
| 1. | obronimo |
| 2. | obronite |
| 3. | obrone |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obronit ću |
| 2. | obronit ćeš |
| 3. | obronit će |
| množina | |
| 1. | obronit ćemo |
| 2. | obronit ćete |
| 3. | obronit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | obronih |
| 2. | obroni |
| 3. | obroni |
| množina | |
| 1. | obronismo |
| 2. | obroniste |
| 3. | obroniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obronio sam |
| 2. | obronio si |
| 3. | obronio je |
| množina | |
| 1. | obronili smo |
| 2. | obronili ste |
| 3. | obronili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obronio |
| 2. | bio si obronio |
| 3. | bio je obronio |
| množina | |
| 1. | bili smo obronili |
| 2. | bili ste obronili |
| 3. | bili su obronili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obroni |
| množina | |
| 1. | obronimo |
| 2. | obronite |
| glagolski prilog prošli | |
| obronivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obronio, obronila, obronilo | |
| obronili, obronile, obronila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obronjen, obronjena, obronjeno | |
| obronjeni, obronjene, obronjena | |
Definicija
otkidajući se od obronka srušiti se; skotrljati se
Etimologija
✧ o (b)- + v. roniti
