òbrezati
òbrezati svrš. 〈prez. òbrežēm, pril. pr. -āvši, imp. òbreži, prid. rad. òbrezao, prid. trp. òbrezān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
obrezati | |
prezent | |
jednina | |
1. | obrežem |
2. | obrežeš |
3. | obreže |
množina | |
1. | obrežemo |
2. | obrežete |
3. | obrežu |
futur | |
jednina | |
1. | obrezat ću |
2. | obrezat ćeš |
3. | obrezat će |
množina | |
1. | obrezat ćemo |
2. | obrezat ćete |
3. | obrezat će |
aorist | |
jednina | |
1. | obrezah |
2. | obreza |
3. | obreza |
množina | |
1. | obrezasmo |
2. | obrezaste |
3. | obrezaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | obrezao sam |
2. | obrezao si |
3. | obrezao je |
množina | |
1. | obrezali smo |
2. | obrezali ste |
3. | obrezali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam obrezao |
2. | bio si obrezao |
3. | bio je obrezao |
množina | |
1. | bili smo obrezali |
2. | bili ste obrezali |
3. | bili su obrezali |
imperativ | |
jednina | |
2. | obreži |
množina | |
1. | obrežimo |
2. | obrežite |
glagolski prilog prošli | |
obrezavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
obrezao, obrezala, obrezalo | |
obrezali, obrezale, obrezala | |
glagolski pridjev pasivni | |
obrezan, obrezana, obrezano | |
obrezani, obrezane, obrezana |
1. | (što) opsjeći, srezati rubove ili krajeve čega, isjeći suvišne krajeve, npr. loze, biljke itd. |
2. | (koga) podvrgnuti muško dijete vjerskom propisu intervencije na prevlaci spolovila |