òbrukati
òbrukati (koga, što, se) svrš. 〈prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. òbrukān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obrukati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obrukam |
| 2. | obrukaš |
| 3. | obruka |
| množina | |
| 1. | obrukamo |
| 2. | obrukate |
| 3. | obrukaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obrukat ću |
| 2. | obrukat ćeš |
| 3. | obrukat će |
| množina | |
| 1. | obrukat ćemo |
| 2. | obrukat ćete |
| 3. | obrukat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | obrukah |
| 2. | obruka |
| 3. | obruka |
| množina | |
| 1. | obrukasmo |
| 2. | obrukaste |
| 3. | obrukaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obrukao sam |
| 2. | obrukao si |
| 3. | obrukao je |
| množina | |
| 1. | obrukali smo |
| 2. | obrukali ste |
| 3. | obrukali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obrukao |
| 2. | bio si obrukao |
| 3. | bio je obrukao |
| množina | |
| 1. | bili smo obrukali |
| 2. | bili ste obrukali |
| 3. | bili su obrukali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obrukaj |
| množina | |
| 1. | obrukajmo |
| 2. | obrukajte |
| glagolski prilog prošli | |
| obrukavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obrukao, obrukala, obrukalo | |
| obrukali, obrukale, obrukala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obrukan, obrukana, obrukano | |
| obrukani, obrukane, obrukana | |
Definicija
reg. osramotiti
Etimologija
✧ o (b)- + v. brukati
