obòljeti
obòljeti (, od čega, na što, na čemu) svrš. 〈prez. òbolīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. obòlio〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
oboljeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | obolim |
2. | oboliš |
3. | oboli |
množina | |
1. | obolimo |
2. | obolite |
3. | obole |
futur | |
jednina | |
1. | oboljet ću |
2. | oboljet ćeš |
3. | oboljet će |
množina | |
1. | oboljet ćemo |
2. | oboljet ćete |
3. | oboljet će |
aorist | |
jednina | |
1. | oboljeh |
2. | obolje |
3. | obolje |
množina | |
1. | oboljesmo |
2. | oboljeste |
3. | obolješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | obolio sam |
2. | obolio si |
3. | obolio je |
množina | |
1. | oboljeli smo |
2. | oboljeli ste |
3. | oboljeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam obolio |
2. | bio si obolio |
3. | bio je obolio |
množina | |
1. | bili smo oboljeli |
2. | bili ste oboljeli |
3. | bili su oboljeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | oboli |
množina | |
1. | obolimo |
2. | obolite |
glagolski prilog prošli | |
oboljevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
obolio, oboljela, oboljelo | |
oboljeli, oboljele, oboljela |