obòjiti
obòjiti (što) svrš. 〈prez. òbojīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òbojen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obojiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obojim |
| 2. | obojiš |
| 3. | oboji |
| množina | |
| 1. | obojimo |
| 2. | obojite |
| 3. | oboje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obojit ću |
| 2. | obojit ćeš |
| 3. | obojit će |
| množina | |
| 1. | obojit ćemo |
| 2. | obojit ćete |
| 3. | obojit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | obojih |
| 2. | oboji |
| 3. | oboji |
| množina | |
| 1. | obojismo |
| 2. | obojiste |
| 3. | obojiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obojio sam |
| 2. | obojio si |
| 3. | obojio je |
| množina | |
| 1. | obojili smo |
| 2. | obojili ste |
| 3. | obojili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obojio |
| 2. | bio si obojio |
| 3. | bio je obojio |
| množina | |
| 1. | bili smo obojili |
| 2. | bili ste obojili |
| 3. | bili su obojili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oboji |
| množina | |
| 1. | obojimo |
| 2. | obojite |
| glagolski prilog prošli | |
| obojivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obojio, obojila, obojilo | |
| obojili, obojile, obojila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obojen, obojena, obojeno | |
| obojeni, obojene, obojena | |
Definicija
| 1. | premazati bojom |
| 2. | a. dati određenu boju, ton, nijansu čemu b. pren. dodati, okititi, prikazati u posebnom svjetlu (u pripovijedanju i sl.) |
Sintagma
∆ obojeni metali kem. teški metali osim željeza, mangana i njihovih legura (npr. bakar, olovo, kositar i dr.)
Etimologija
✧ o (b)- + v. boja
