obrátiti
obrátiti (se) svrš. 〈prez. òbrātīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òbrāćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obratiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obratim |
| 2. | obratiš |
| 3. | obrati |
| množina | |
| 1. | obratimo |
| 2. | obratite |
| 3. | obrate |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obratit ću |
| 2. | obratit ćeš |
| 3. | obratit će |
| množina | |
| 1. | obratit ćemo |
| 2. | obratit ćete |
| 3. | obratit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | obratih |
| 2. | obrati |
| 3. | obrati |
| množina | |
| 1. | obratismo |
| 2. | obratiste |
| 3. | obratiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obratio sam |
| 2. | obratio si |
| 3. | obratio je |
| množina | |
| 1. | obratili smo |
| 2. | obratili ste |
| 3. | obratili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obratio |
| 2. | bio si obratio |
| 3. | bio je obratio |
| množina | |
| 1. | bili smo obratili |
| 2. | bili ste obratili |
| 3. | bili su obratili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obrati |
| množina | |
| 1. | obratimo |
| 2. | obratite |
| glagolski prilog prošli | |
| obrativši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obratio, obratila, obratilo | |
| obratili, obratile, obratila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obraćen, obraćena, obraćeno | |
| obraćeni, obraćene, obraćena | |
Definicija
| 1. | (koga) pretvoriti koga u što drugo, učiniti da u mišljenju, vjeri itd. postane drugačiji, (se) pretvoriti se u što drugo, u mišljenju, vjeri itd. postati drugačiji, prevjeriti |
| 2. | (se kome) prvi uspostaviti kontakt s kim, osloviti koga |
Frazeologija
⃟ obratiti pažnju (pozornost) na što primijetiti, zainteresirati se
Etimologija
✧ vidi ȍbrāt
