očèšati
očèšati (se) svrš. 〈prez. òčešēm (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. ȍčešān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| očešati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | očešam |
| 2. | očešaš |
| 3. | očeša |
| množina | |
| 1. | očešamo |
| 2. | očešate |
| 3. | očešaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | očešat ću |
| 2. | očešat ćeš |
| 3. | očešat će |
| množina | |
| 1. | očešat ćemo |
| 2. | očešat ćete |
| 3. | očešat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | očešah |
| 2. | očeša |
| 3. | očeša |
| množina | |
| 1. | očešasmo |
| 2. | očešaste |
| 3. | očešaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | očešao sam |
| 2. | očešao si |
| 3. | očešao je |
| množina | |
| 1. | očešali smo |
| 2. | očešali ste |
| 3. | očešali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam očešao |
| 2. | bio si očešao |
| 3. | bio je očešao |
| množina | |
| 1. | bili smo očešali |
| 2. | bili ste očešali |
| 3. | bili su očešali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | očešaj |
| množina | |
| 1. | očešajmo |
| 2. | očešajte |
| glagolski prilog prošli | |
| očešavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| očešao, očešala, očešalo | |
| očešali, očešale, očešala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| očešan, očešana, očešano | |
| očešani, očešane, očešana | |
Definicija
| 1. | (što) a. ogrepsti površinu (kože) b. razg. oštetiti površinu, ogrepsti [očešati automobil/automobilom] |
| 2. | (se) (o koga, o što) a. ovlaš u prolazu dodirnuti b. pren. povrijediti koga riječima na prost način |
Etimologija
✧ o (b)- + v. češati
