ocrtávati
ocrtávati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. ocẕtāvām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ocrtavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ocrtavam |
2. | ocrtavaš |
3. | ocrtava |
množina | |
1. | ocrtavamo |
2. | ocrtavate |
3. | ocrtavaju |
futur | |
jednina | |
1. | ocrtavat ću |
2. | ocrtavat ćeš |
3. | ocrtavat će |
množina | |
1. | ocrtavat ćemo |
2. | ocrtavat ćete |
3. | ocrtavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ocrtavah |
2. | ocrtavaše |
3. | ocrtavaše |
množina | |
1. | ocrtavasmo |
2. | ocrtavaste |
3. | ocrtavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ocrtavao sam |
2. | ocrtavao si |
3. | ocrtavao je |
množina | |
1. | ocrtavali smo |
2. | ocrtavali ste |
3. | ocrtavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ocrtavao |
2. | bio si ocrtavao |
3. | bio je ocrtavao |
množina | |
1. | bili smo ocrtavali |
2. | bili ste ocrtavali |
3. | bili su ocrtavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ocrtavaj |
množina | |
1. | ocrtavajmo |
2. | ocrtavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
ocrtavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ocrtavao, ocrtavala, ocrtavalo | |
ocrtavali, ocrtavale, ocrtavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ocrtavan, ocrtavana, ocrtavano | |
ocrtavani, ocrtavane, ocrtavana |