očajávati
očajávati () nesvrš. 〈prez. očàjāvām, pril. sad. -ājūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| očajavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | očajavam |
| 2. | očajavaš |
| 3. | očajava |
| množina | |
| 1. | očajavamo |
| 2. | očajavate |
| 3. | očajavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | očajavat ću |
| 2. | očajavat ćeš |
| 3. | očajavat će |
| množina | |
| 1. | očajavat ćemo |
| 2. | očajavat ćete |
| 3. | očajavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | očajavah |
| 2. | očajavaše |
| 3. | očajavaše |
| množina | |
| 1. | očajavasmo |
| 2. | očajavaste |
| 3. | očajavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | očajavao sam |
| 2. | očajavao si |
| 3. | očajavao je |
| množina | |
| 1. | očajavali smo |
| 2. | očajavali ste |
| 3. | očajavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam očajavao |
| 2. | bio si očajavao |
| 3. | bio je očajavao |
| množina | |
| 1. | bili smo očajavali |
| 2. | bili ste očajavali |
| 3. | bili su očajavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | očajavaj |
| množina | |
| 1. | očajavajmo |
| 2. | očajavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| očajavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| očajavao, očajavala, očajavalo | |
| očajavali, očajavale, očajavala | |
Definicija
prepuštati se očaju, biti u stanju očaja
Etimologija
✧ vidi ȍčāj
