òčistiti
òčistiti (koga, što, se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òčišćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| očistiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | očistim |
| 2. | očistiš |
| 3. | očisti |
| množina | |
| 1. | očistimo |
| 2. | očistite |
| 3. | očiste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | očistit ću |
| 2. | očistit ćeš |
| 3. | očistit će |
| množina | |
| 1. | očistit ćemo |
| 2. | očistit ćete |
| 3. | očistit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | očistih |
| 2. | očisti |
| 3. | očisti |
| množina | |
| 1. | očistismo |
| 2. | očististe |
| 3. | očistiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | očistio sam |
| 2. | očistio si |
| 3. | očistio je |
| množina | |
| 1. | očistili smo |
| 2. | očistili ste |
| 3. | očistili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam očistio |
| 2. | bio si očistio |
| 3. | bio je očistio |
| množina | |
| 1. | bili smo očistili |
| 2. | bili ste očistili |
| 3. | bili su očistili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | očisti |
| množina | |
| 1. | očistimo |
| 2. | očistite |
| glagolski prilog prošli | |
| očistivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| očistio, očistila, očistilo | |
| očistili, očistile, očistila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| očišćen, očišćena, očišćeno | |
| očišćeni, očišćene, očišćena | |
Definicija
| 1. | učiniti što čistim |
| 2. | (što) pren. razg. pojesti do kraja [očistiti tanjure] |
| 3. | (koga) žarg. okrasti koga [očistiti džepove] |
Frazeologija
⃟ očistiti se od grijeha ispovjediti se, izvršiti pokoru;
očistiti ispred svoje kuće (pred svojim pragom) zamijetiti i pokušati ukloniti prvo svoje nedostatke
očistiti ispred svoje kuće (pred svojim pragom) zamijetiti i pokušati ukloniti prvo svoje nedostatke
