obvezívati
obvezívati nesvrš. 〈prez. obvèzujēm, pril. sad. obvèzujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obvezivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obvezujem |
| 2. | obvezuješ |
| 3. | obvezuje |
| množina | |
| 1. | obvezujemo |
| 2. | obvezujete |
| 3. | obvezuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obvezivat ću |
| 2. | obvezivat ćeš |
| 3. | obvezivat će |
| množina | |
| 1. | obvezivat ćemo |
| 2. | obvezivat ćete |
| 3. | obvezivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | obvezivah |
| 2. | obvezivaše |
| 3. | obvezivaše |
| množina | |
| 1. | obvezivasmo |
| 2. | obvezivaste |
| 3. | obvezivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obvezivao sam |
| 2. | obvezivao si |
| 3. | obvezivao je |
| množina | |
| 1. | obvezivali smo |
| 2. | obvezivali ste |
| 3. | obvezivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obvezivao |
| 2. | bio si obvezivao |
| 3. | bio je obvezivao |
| množina | |
| 1. | bili smo obvezivali |
| 2. | bili ste obvezivali |
| 3. | bili su obvezivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obvezuj |
| množina | |
| 1. | obvezujmo |
| 2. | obvezujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| obvezujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obvezivao, obvezivala, obvezivalo | |
| obvezivali, obvezivale, obvezivala | |
Etimologija
✧ vidi obvézati
