òdbjegnuti
òdbjegnuti svrš. 〈prez. òdbjegnēm, pril. pr. òdbjegāvši, prid. rad. òdbjegnuo〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odbjegnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odbjegnem |
| 2. | odbjegneš |
| 3. | odbjegne |
| množina | |
| 1. | odbjegnemo |
| 2. | odbjegnete |
| 3. | odbjegnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odbjegnut ću |
| 2. | odbjegnut ćeš |
| 3. | odbjegnut će |
| množina | |
| 1. | odbjegnut ćemo |
| 2. | odbjegnut ćete |
| 3. | odbjegnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odbjegnuh / odbjegoh |
| 2. | odbjegnu / odbježe |
| 3. | odbjegnu / odbježe |
| množina | |
| 1. | odbjegnusmo / odbjegosmo |
| 2. | odbjegnuste / odbjegoste |
| 3. | odbjegnuše / odbjegoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odbjegnuo sam |
| 2. | odbjegnuo si |
| 3. | odbjegnuo je |
| množina | |
| 1. | odbjegnuli smo |
| 2. | odbjegnuli ste |
| 3. | odbjegnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odbjegnuo |
| 2. | bio si odbjegnuo |
| 3. | bio je odbjegnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo odbjegnuli |
| 2. | bili ste odbjegnuli |
| 3. | bili su odbjegnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odbjegni |
| množina | |
| 1. | odbjegnimo |
| 2. | odbjegnite |
| glagolski prilog prošli | |
| odbjegnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odbjegnuo, odbjegnula, odbjegnulo | |
| odbjegnuli, odbjegnule, odbjegnula | |
Etimologija
✧ vidi òdbjeći
