odàhnuti
odàhnuti () svrš. 〈prez. òdahnēm, pril. pr. -ūvši, imp. odàhni, prid. rad. odàhnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odahnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odahnem |
| 2. | odahneš |
| 3. | odahne |
| množina | |
| 1. | odahnemo |
| 2. | odahnete |
| 3. | odahnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odahnut ću |
| 2. | odahnut ćeš |
| 3. | odahnut će |
| množina | |
| 1. | odahnut ćemo |
| 2. | odahnut ćete |
| 3. | odahnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odahnuh |
| 2. | odahnu |
| 3. | odahnu |
| množina | |
| 1. | odahnusmo |
| 2. | odahnuste |
| 3. | odahnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odahnuo sam |
| 2. | odahnuo si |
| 3. | odahnuo je |
| množina | |
| 1. | odahnuli smo |
| 2. | odahnuli ste |
| 3. | odahnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odahnuo |
| 2. | bio si odahnuo |
| 3. | bio je odahnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo odahnuli |
| 2. | bili ste odahnuli |
| 3. | bili su odahnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odahni |
| množina | |
| 1. | odahnimo |
| 2. | odahnite |
| glagolski prilog prošli | |
| odahnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odahnuo, odahnula, odahnulo | |
| odahnuli, odahnule, odahnula | |
Definicija
| 1. | s olakšanjem ispustiti dah iz pluća nakon čega teškog |
| 2. | osjetiti olakšanje nakon čega teškog [odahnuti dušom]; predahnuti |
