odazívati se
odazívati se nesvrš. 〈prez. odàzīvām/odàzīvljēm se, pril. sad. -ajūći/odàzīvljūći se, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odazivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odazivam / odazivljem |
| 2. | odazivaš / odazivlješ |
| 3. | odaziva / odazivlje |
| množina | |
| 1. | odazivamo / odazivljemo |
| 2. | odazivate / odazivljete |
| 3. | odazivaju / odazivlju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odazivat ću |
| 2. | odazivat ćeš |
| 3. | odazivat će |
| množina | |
| 1. | odazivat ćemo |
| 2. | odazivat ćete |
| 3. | odazivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | odazivah |
| 2. | odazivaše |
| 3. | odazivaše |
| množina | |
| 1. | odazivasmo |
| 2. | odazivaste |
| 3. | odazivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odazivao sam |
| 2. | odazivao si |
| 3. | odazivao je |
| množina | |
| 1. | odazivali smo |
| 2. | odazivali ste |
| 3. | odazivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odazivao |
| 2. | bio si odazivao |
| 3. | bio je odazivao |
| množina | |
| 1. | bili smo odazivali |
| 2. | bili ste odazivali |
| 3. | bili su odazivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odazivaj / odazivlji |
| množina | |
| 1. | odazivajmo / odazivljimo |
| 2. | odazivajte / odazivljite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| odazivajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odazivao, odazivala, odazivalo | |
| odazivali, odazivale, odazivala | |
Etimologija
✧ vidi odàzvati se
