odávati
odávati (što) nesvrš. 〈prez. òdājēm, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odajem |
| 2. | odaješ |
| 3. | odaje |
| množina | |
| 1. | odajemo |
| 2. | odajete |
| 3. | odaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odavat ću |
| 2. | odavat ćeš |
| 3. | odavat će |
| množina | |
| 1. | odavat ćemo |
| 2. | odavat ćete |
| 3. | odavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | odavah |
| 2. | odavaše |
| 3. | odavaše |
| množina | |
| 1. | odavasmo |
| 2. | odavaste |
| 3. | odavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odavao sam |
| 2. | odavao si |
| 3. | odavao je |
| množina | |
| 1. | odavali smo |
| 2. | odavali ste |
| 3. | odavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odavao |
| 2. | bio si odavao |
| 3. | bio je odavao |
| množina | |
| 1. | bili smo odavali |
| 2. | bili ste odavali |
| 3. | bili su odavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odaj |
| množina | |
| 1. | odajmo |
| 2. | odajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| odajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odavao, odavala, odavalo | |
| odavali, odavale, odavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| odavan, odavana, odavano | |
| odavani, odavane, odavana | |
Definicija
| 1. | ostavljati dojam onoga što znači riječ uz koju stoji; pokazivati [lice mu odaje radost] |
| 2. | v. odati |
Etimologija
✧ vidi òdati
