odmámiti
odmámiti (koga, što) svrš. 〈prez. òdmāmīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òdmāmljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odmamiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | odmamim |
2. | odmamiš |
3. | odmami |
množina | |
1. | odmamimo |
2. | odmamite |
3. | odmame |
futur | |
jednina | |
1. | odmamit ću |
2. | odmamit ćeš |
3. | odmamit će |
množina | |
1. | odmamit ćemo |
2. | odmamit ćete |
3. | odmamit će |
aorist | |
jednina | |
1. | odmamih |
2. | odmami |
3. | odmami |
množina | |
1. | odmamismo |
2. | odmamiste |
3. | odmamiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | odmamio sam |
2. | odmamio si |
3. | odmamio je |
množina | |
1. | odmamili smo |
2. | odmamili ste |
3. | odmamili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odmamio |
2. | bio si odmamio |
3. | bio je odmamio |
množina | |
1. | bili smo odmamili |
2. | bili ste odmamili |
3. | bili su odmamili |
imperativ | |
jednina | |
2. | odmami |
množina | |
1. | odmamimo |
2. | odmamite |
glagolski prilog prošli | |
odmamivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
odmamio, odmamila, odmamilo | |
odmamili, odmamile, odmamila | |
glagolski pridjev pasivni | |
odmamljen, odmamljena, odmamljeno | |
odmamljeni, odmamljene, odmamljena |