odlútati
odlútati () svrš. 〈prez. òdlūtām, pril. pr. -āvši, prid. rad. odlútao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odlutati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odlutam |
| 2. | odlutaš |
| 3. | odluta |
| množina | |
| 1. | odlutamo |
| 2. | odlutate |
| 3. | odlutaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odlutat ću |
| 2. | odlutat ćeš |
| 3. | odlutat će |
| množina | |
| 1. | odlutat ćemo |
| 2. | odlutat ćete |
| 3. | odlutat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odlutah |
| 2. | odluta |
| 3. | odluta |
| množina | |
| 1. | odlutasmo |
| 2. | odlutaste |
| 3. | odlutaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odlutao sam |
| 2. | odlutao si |
| 3. | odlutao je |
| množina | |
| 1. | odlutali smo |
| 2. | odlutali ste |
| 3. | odlutali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odlutao |
| 2. | bio si odlutao |
| 3. | bio je odlutao |
| množina | |
| 1. | bili smo odlutali |
| 2. | bili ste odlutali |
| 3. | bili su odlutali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odlutaj |
| množina | |
| 1. | odlutajmo |
| 2. | odlutajte |
| glagolski prilog prošli | |
| odlutavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odlutao, odlutala, odlutalo | |
| odlutali, odlutale, odlutala | |
Definicija
| 1. | otići u nepoznatom smjeru; izgubiti se [pas je odlutao] |
| 2. | pren. otići bez utjecaja volje (o pogledu, mislima i sl.) [misli su mu odlutale] |
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. lutati
