odlijétati
odlijétati () nesvrš. 〈prez. òdlijēćēm, pril. sad. odlijéćūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odlijetati | |
prezent | |
jednina | |
1. | odlijećem |
2. | odlijećeš |
3. | odlijeće |
množina | |
1. | odlijećemo |
2. | odlijećete |
3. | odlijeću |
futur | |
jednina | |
1. | odlijetat ću |
2. | odlijetat ćeš |
3. | odlijetat će |
množina | |
1. | odlijetat ćemo |
2. | odlijetat ćete |
3. | odlijetat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | odlijetah |
2. | odlijetaše |
3. | odlijetaše |
množina | |
1. | odlijetasmo |
2. | odlijetaste |
3. | odlijetahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | odlijetao sam |
2. | odlijetao si |
3. | odlijetao je |
množina | |
1. | odlijetali smo |
2. | odlijetali ste |
3. | odlijetali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odlijetao |
2. | bio si odlijetao |
3. | bio je odlijetao |
množina | |
1. | bili smo odlijetali |
2. | bili ste odlijetali |
3. | bili su odlijetali |
imperativ | |
jednina | |
2. | odlijeći |
množina | |
1. | odlijećimo |
2. | odlijećite |
glagolski prilog sadašnji | |
odlijećući | |
glagolski pridjev aktivni | |
odlijetao, odlijetala, odlijetalo | |
odlijetali, odlijetale, odlijetala |