odlòmiti
odlòmiti (se) svrš. 〈prez. òdlomīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òdlomljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odlomiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | odlomim |
2. | odlomiš |
3. | odlomi |
množina | |
1. | odlomimo |
2. | odlomite |
3. | odlome |
futur | |
jednina | |
1. | odlomit ću |
2. | odlomit ćeš |
3. | odlomit će |
množina | |
1. | odlomit ćemo |
2. | odlomit ćete |
3. | odlomit će |
aorist | |
jednina | |
1. | odlomih |
2. | odlomi |
3. | odlomi |
množina | |
1. | odlomismo |
2. | odlomiste |
3. | odlomiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | odlomio sam |
2. | odlomio si |
3. | odlomio je |
množina | |
1. | odlomili smo |
2. | odlomili ste |
3. | odlomili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odlomio |
2. | bio si odlomio |
3. | bio je odlomio |
množina | |
1. | bili smo odlomili |
2. | bili ste odlomili |
3. | bili su odlomili |
imperativ | |
jednina | |
2. | odlomi |
množina | |
1. | odlomimo |
2. | odlomite |
glagolski prilog prošli | |
odlomivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
odlomio, odlomila, odlomilo | |
odlomili, odlomile, odlomila | |
glagolski pridjev pasivni | |
odlomljen, odlomljena, odlomljeno | |
odlomljeni, odlomljene, odlomljena |
1. | (što) lomljenjem odvojiti dio neke cjeline [vjetar je odlomio granu] |
2. | (se) odvojiti se od cjeline djelovanjem sile ili zbog istrošenosti |