odjeljívati
odjeljívati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. odjèljujēm (se), pril. sad. odjèljujūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odjeljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odjeljujem |
| 2. | odjeljuješ |
| 3. | odjeljuje |
| množina | |
| 1. | odjeljujemo |
| 2. | odjeljujete |
| 3. | odjeljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odjeljivat ću |
| 2. | odjeljivat ćeš |
| 3. | odjeljivat će |
| množina | |
| 1. | odjeljivat ćemo |
| 2. | odjeljivat ćete |
| 3. | odjeljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | odjeljivah |
| 2. | odjeljivaše |
| 3. | odjeljivaše |
| množina | |
| 1. | odjeljivasmo |
| 2. | odjeljivaste |
| 3. | odjeljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odjeljivao sam |
| 2. | odjeljivao si |
| 3. | odjeljivao je |
| množina | |
| 1. | odjeljivali smo |
| 2. | odjeljivali ste |
| 3. | odjeljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odjeljivao |
| 2. | bio si odjeljivao |
| 3. | bio je odjeljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo odjeljivali |
| 2. | bili ste odjeljivali |
| 3. | bili su odjeljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odjeljuj |
| množina | |
| 1. | odjeljujmo |
| 2. | odjeljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| odjeljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odjeljivao, odjeljivala, odjeljivalo | |
| odjeljivali, odjeljivale, odjeljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| odjeljivan, odjeljivana, odjeljivano | |
| odjeljivani, odjeljivane, odjeljivana | |
Etimologija
✧ vidi odijéliti
