odjèbati
odjèbati svrš. 〈prez. odjèbēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȍdjebān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odjebati | |
prezent | |
jednina | |
1. | odjebem |
2. | odjebeš |
3. | odjebe |
množina | |
1. | odjebemo |
2. | odjebete |
3. | odjebu |
futur | |
jednina | |
1. | odjebat ću |
2. | odjebat ćeš |
3. | odjebat će |
množina | |
1. | odjebat ćemo |
2. | odjebat ćete |
3. | odjebat će |
aorist | |
jednina | |
1. | odjebah |
2. | odjeba |
3. | odjeba |
množina | |
1. | odjebasmo |
2. | odjebaste |
3. | odjebaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | odjebao sam |
2. | odjebao si |
3. | odjebao je |
množina | |
1. | odjebali smo |
2. | odjebali ste |
3. | odjebali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odjebao |
2. | bio si odjebao |
3. | bio je odjebao |
množina | |
1. | bili smo odjebali |
2. | bili ste odjebali |
3. | bili su odjebali |
imperativ | |
jednina | |
2. | odjebi |
množina | |
1. | odjebimo |
2. | odjebite |
glagolski prilog prošli | |
odjebavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
odjebao, odjebala, odjebalo | |
odjebali, odjebale, odjebala | |
glagolski pridjev pasivni | |
odjeban / odjeben, odjebana / odjebena, odjebano / odjebeno | |
odjebani / odjebeni, odjebane / odjebene, odjebana / odjebena |
1. | (koga) izvršiti spolni akt na komu |
2. | (koga, što) riješiti se koga ili čega bez žaljenja, jednostavnim ili odlučnim postupkom učiniti komu ili čemu kraj [njega treba odjebati; odjebi taj posao, samo se nerviraš] |